Rim 1,
16-25I. SPASENJE PO VJERI
Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano:
Pravednik će od vjere živjeti. Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i
zamijeniše slavu neraspadljivog Boga
likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
Ps 19,
2-5Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta sežu.
Lk 11,
37-41 (Mt 23, 1–36; Mk 12, 38–40; Lk 20, 45–47)Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu? Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.«