Sir 48,1-4.9-11
I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja.
On je na njih donio glad
i revnošću je svojom umanjio njihov broj.
Po riječi je Božjoj nebo zatvorio
i tri puta oganj s neba sveo.
Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim!
I može li se itko dičiti koliko ti?
Podignut si bio u vihoru ognja,
u kolima s plamenim konjima.
Određen si u prijetnjama budućim
da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali,
da obratiš srca otačka sinovima
i da obnoviš plemena Jakovljeva.
Blago onomu koji će te vidjeti
i onima koji su usnuli u ljubavi,
jer i mi ćemo posjedovati život.

Ps 80,2a-2c.3b-3b.15-16.18-19

Pastiru Izraelov, počuj,

ti što vodiš Josipa k’o stado ovaca!

 

Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj

Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
 

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek’ bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.


Mt 17,10-13
Upitaše ga učenici: »Što dakle pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?« On im odgovori: »Ilija će doduše doći i sve obnoviti. No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih.« Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju.