Mudr 1,1-7
Ljubite pravednost,
vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu
i tražite ga u jednostavnosti srca.
Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju
i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.
A podmukle misli otuđuju od Boga
i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.
Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku
i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.
Jer sveti duh pouke bježi od prijevare
i uklanja se od misli bezumnih
i uzmiče kad se nepravda pojavi.

Jer mudrost je duh čovjekoljubiv,
ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi,
jer Bog proniče bubrege njegove,
istinski mu srce nadzire
i sluša njegove riječi.
Doista duh Gospodnji ispunja svemir,
i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.

Ps 139,1-10

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,

ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.

Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.


Lk 17,1-6
(Mt 18, 6–7; Mk 9, 42)
I reče svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«
(Mt 18, 15)
»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«
(Mt 17, 19–21; Mk 9, 28–29)
Apostoli zamole Gospodina: »Um-noži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«