Iz 26,12-12.16-19
Gospodine, ti mir nama daješ,
jer ti si tvorac
svih djela naših.

Gospodine, tražili su te u nevolji;
izlijevali tihu molitvu,
kad ih je stigla tvoja kazna.
Kao što se trudna žena pred porođajem
grči i viče u bolovima,
takvi smo, Gospodine, pred tobom.

Zatrudnjeli smo, u mukama smo
kao da rađamo,
nismo donijeli duha spasenja zemlji
nit’ se rodiše stanovnici svijeta.

Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela.
Probudite se i kličite, stanovnici praha!
Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti,
i zemlja će sjene na svijet dati.

Ps 102,13-21
A ti, o Gospodine, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,

Mt 11,28-30
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«