Jš 24,14-29
»I zato se sada bojte Gospodina i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Gospodinu! Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.«
Narod odgovori: »Daleko neka je od nas da ostavimo Gospodina a služimo drugim bogovima. Gospodin, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili.

Još više: Gospodin je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji.

I mi ćemo služiti Gospodinu jer je on Bog naš.«

Tada reče Jošua narodu: »Vi ne možete služiti Gospodinu, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. Ako ostavite Gospodina da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas i uništit će vas, pošto vam je bio dobro činio.«
A narod odgovori Jošui: »Ne, mi ćemo služiti Gospodinu!«
Nato će Jošua narodu: »Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Gospodina da mu služite.« Odgovoriše mu: »Svjedoci smo.« »Maknite, dakle, tuđe bogove koji su među vama i priklonite svoja srca Gospodinu, Bogu Izraelovu.« Odgovori narod Jošui: »Služit ćemo Gospodinu, Bogu svojemu, i glas ćemo njegov slušati.«
Tako sklopi Jošua toga dana savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu. Jošua upisa te riječi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Gospodnjem. Zatim reče Jošua svemu narodu: »Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je čuo riječi što ih je govorio Gospodin; on će biti svjedok da ne zatajite Boga svoga.« Tada Jošua otpusti narod, svakoga na njegovu baštinu.
Poslije ovih događaja umrije Jošua, sin Nunov, sluga Gospodinov, u dobi od sto deset godina.
Ps 16,1-2a.5-5.7-8.11-11

 

Miktam.
Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«


 

Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Mt 19,13-15
(Mk 10, 13–16; Lk 18, 15–17)
Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: »Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!« I položi ruke na njih pa krene odande.