Heb 4,1-5.11-11
Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao:
Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak,
premda su djela od postanka svijeta dovršena. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

Ps 78,3-3.4b-4c.6c-7.8-8
Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,

predat ćemo budućem koljenu: 

slavu Gospodinovu i silu njegovu.

Da ustanu i djeci svojoj kazuju

kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.


Mk 2,1-12
(Mt 9, 1–8; Lk 5, 17–26)
I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«