1 Mak 1,10-15.41-43.54-57.62-64
Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga. U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: »Hajde da sklopimo savez s narodima, svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla.« I mnogima se to svidjelo.
Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima. I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.
I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje. I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. Petnaestoga dana mjeseca kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima. A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. Ako bi otkrili da tko čuva svitak Knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela. Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.

Ps 119,53-53.61-61.134-134.150-150.155-155.158-158
 Bijes me hvata zbog grešnika
koji tvoj zakon napuštaju.
 Opletoše me užeta grešnikâ,
ali tvoga zakona ja ne zaboravljam.
 Izbavi me od nasilja ljudskog,
i naredbe tvoje ja ću čuvati.
 Primiču se koji me podlo progone,
daleko su oni od zakona tvojega.

Daleko je spasenje od grešnika
jer za pravila tvoja ne mare.

Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se
jer tvojih riječi ne čuvaju.

Lk 18,35-43
A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.