Jak 1,12-18
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
Svaki dobar dar,
svaki savršen poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlilâ
u kome nema promjene
ni sjene od mijene.

Po svom naumu on nas porodi
riječju Istine
da budemo prvina neka
njegovih stvorova.

Ps 94,12-13a.14-15.18-19
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine,
i učiš zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana,
dok se grob kopa zlikovcu.

Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Čim pomislim: »Noga mi posrće«,
dobrota me tvoja, o Gospodine, podupire.
Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,
tvoje mi utjehe dušu vesele.


Mk 8,14-21
(Mt 16, 5–12; Lk 12, 1)
A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?

Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«