Iz 10,5-7.13-16
Jao Asiru, šibi gnjeva mojega,
prutu kojim srdžba moja zamahuje!
Na puk ga poslah nevjeran,
na narod što me razjari,
da ga oplijeni i opljačka,
da ga izgazi k’o blato na ulici.
Ali on nije tako mislio
i u srcu nije tako sudio,
već u srcu zasnova zator,
istrebljenje mnogih naroda.
Jer reče: »Učinih snagom svoje ruke
i mudrošću svojom, jer sam uman;
uklonih međe narodima
i blaga njihova opljačkah,
kao junak oborih one
što sjede na prijestoljima.
Ruka moja kao gnijezda zgrabi
bogatstva narodâ.
Kao što se kupê ostavljena jaja,
zemlju svu sam pokupio
i nikog ne bî krilima da zalepeće,
kljun otvori, zapijuče.«

Zar se hvali sjekira
povrh onog koji njome siječe?
Hoće li se oholit’ pila
povrh onog koji njome pili?
K’o da šiba maše onim koji je podiže,
il’ štap diže onog koji drvo nije;
Gospodin nad vojskama poslat će stoga
gojaznima njegovim skončanje,
slavu će mu ognjem potpaliti,
kao što se vatra potpiruje.

Ps 94,5-10.14-15
Tlače narod tvoj, Gospodine,
i baštinu tvoju pritišću;
kolju udovicu i pridošlicu,
sirotama život oduzimlju
i govore: »Gospodin ne vidi!
Ne opaža Bog Jakovljev!«

Shvatite, lude u narodu:
bezumni, kad ćete se urazumiti?
Onaj što uho zasadi da ne čuje?
Koji stvori oko da ne vidi?
Onaj što odgaja narode da ne kazni –
Onaj što ljude uči mudrosti?
Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.


Mt 11,25-27
(Lk 10, 21–22)
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«