Mučenici
Mario i njegova žena Marta, koji su pripadali perzijskom plemstvu, došli su u Rim sa svojim sinovima Audifaksom i Abahumom, za vladavine cara Klaudija II. Kao gorljivi kršćani, suosjećali su s progonjenim vjernicima, pomagali im, te pokapali tijela pogubljenih. Zbog toga su uhićeni i dovedeni pred suca Muscijana, koji ih je pokušao nagovoriti da odbace vjeru, ali ne uspijevši, osudio ih je na različita mučenja. Ni tada nisu posustali, te je Mariju i sinovima odrubljena glava, u mjestu Nymphæ Catabassi, 13 milja od Rima, a njihova tijela spaljena. Marta je bila bačena u bunar. Rimljanka Felicitas, koja je uspjela spasiti polu-očuvana tijela Marija i sinova, te Martino tijelo iz bunara, dala je svete relikvije tajno pokopati u katakombama kod Via Cornelia, 20. siječnja 270. Spomendan ovih četvero mučenika je međutim očuvan na 19. siječnja, jer je 20. siječnja blagdan sv. Sebastijana. Trinaest stoljeća kasnije (1590.) njihovi su ostatci pronađeni, i sada se časte u crkvama u Rimu, Cremoni i Seligenstadtu u Njemačkoj.
Laudato d.o.o. Laginjina 7a, 10 000 Zagreb / T: +385 (0)1461 11 11 / F: +385 (0)1 461 27 22 / OIB: 86303026965 / W: www.laudato.hr / E: laudato@laudato.hr