1 Iv 2,22-28
Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi
da Isus nije Krist?
Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina.
Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca,
a tko priznaje Sina, ima i Oca.
A vi –
što čuste od početka, u vama nek’ ostane.
Ako u vama ostane što čuste od početka,
i vi ćete ostati u Sinu i Ocu.
A ovo je obećanje koje nam on obeća:
život vječni.
Ovo vam napisah o onima koji vas zavode.
A vi –
Pomazanje koje primiste od njega
u vama ostaje
i ne treba da vas itko poučava.
Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu,
a istinito je i nije laž,
pa kao što vas je ono naučilo,
ostanite u njemu.
I sada, dječice,
ostanite u njemu
da budemo puni pouzdanja kad se pojavi
te se ne postidimo pred njim
o njegovu dolasku.

Ps 98,1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!


Iv 1,19-28
(Mt 3, 1–17; Mk 1, 1–11; Lk 3, 1–22)
A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji:
Poravnite put Gospodnji!
– kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.