Sir 1,1-10

 

Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.

Tko će izbrojiti pijesak morski
i kaplje kišne i dane vječnosti?
Tko će istražiti nebesku visinu,
zemaljsku širinu i dubinu bezdana?
Mudrost je stvorena prije svega ostalog,
i misaon razbor vječan je.
Komu se otkrio korijen mudrosti
i tko znade njezine namisli?
Samo je jedan mudar i uistinu strašan
kad sjedi na prijestolju svojem – Gospod.
On ju je stvorio, gledao i izbrojio,
izlio je na sva svoja djela,
na svako tijelo prema veličini njegovoj
i obdario njome one koji ga ljube.

Ps 93,1-2.5-5

 

Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven,
Gospodin zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati.

Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona,
ti si od vječnosti!

Tvoja su svjedočanstva predostojna,
svetost je ures doma tvojega,
Gospodine, u sve dane!

Mk 9,14-29
(Mt 17, 14–21; Lk 9, 37–43)
Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«
On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«