Post 1,2-2
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.

Ps 33,4-5.6-7.12-13.20-20.22-22
Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodinove.

Gospodnjem su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, o Gospodine, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

Izl 14,15-15
»Zašto zapomažete prema meni?« – reče Gospodin Mojsiju. »Reci Izraelcima da krenu na put.
Izl 15,1-2.3-4.5-6.17-18

Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Zapjevat ću Gospodinu
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao. 

Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti,
on je Bog oca moga,
njega ću veličati.
Gospodin je ratnik hrabar,
Gospodin je ime njegovo.
Kola faraonova i vojsku mu u more baci;
cvijet njegovih štitonoša
More crveno proguta.
Valovi ih prekriše;
poput kamena u morske potonuše dubine.
Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči;
desnica tvoja, Gospodine, raskomada dušmana.
Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,
na mjestu koje ti, Gospodine, svojim učini boravištem,
Svetištem, o Gospodin, tvojom rukom sazidanim.
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati.«

Iz 54,5-14
Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj,
ime mu je Gospodin nad vojskama;
tvoj je otkupitelj Svetac Izraelov,
Bog zemlje svekolike on se zove.

Jest, k’o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu,
Gospodin te pozvao.
Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti,
pita Bog tvoj.

»Za kratak trenutak ostavih tebe,
al’ u sućuti velikoj opet ću te prigrliti.
U provali srdžbe sakrih načas
od tebe lice svoje,
al’ u ljubavi vječnoj smilovah se tebi«,
govori Gospodin, tvoj otkupitelj.

»Bit će mi k’o za Noinih dana,
kad se zakleh da vode Noine
neće više preplaviti zemlju;
tako se zaklinjem da se više neću
na tebe srditi nit’ ću ti prijetiti.

Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi,
al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe,
nit’ će se pokolebati moj savez mira«,
kaže Gospodin koji ti se smilovao.
»O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna,
gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje
i na safir tvoje temelje.
Od rubina dići ću ti kruništa,
vrata tvoja od prozirca,
ograde ti od dragulja.
Svi će ti sinovi Gospodinovi biti učenici,
i velika će biti sreća djece tvoje.
Na pravdi ćeš biti zasnovana.
Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati,
odbaci strah jer ti se neće primaći.

Ps 30,2-2.4-4.5-6.11-11.12a-12a.13b-13b
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

Slušaj, o Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!

Okrenuo si moj plač u igranje,

Gospodine, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!
 

Iz 55,1-11
»O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;
ako novaca i nemate, dođite.
Bez novaca i bez naplate
kupite vina i mlijeka!
Zašto da trošite novac na ono što kruh nije
i nadnicu svoju na ono što ne siti?
Mene poslušajte, i dobro ćete jesti
i sočna ćete uživati jela.
Priklonite uho i k meni dođite,
poslušajte, i duša će vam živjeti.«
Sklopit ću s vama savez vječan,
savez milosti Davidu obećanih.«
Evo, učinih te svjedokom pucima,
knezom i zapovjednikom narodima.
Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ,
i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi
radi Gospodina, Boga tvojega, i Sveca Izraelova,
jer on te proslavio.
Tražite Gospodina dok se može naći,
zovite ga dok je blizu!
Nek’ bezbožnik put svoj ostavi,
a zlikovac naume svoje.
Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati,
k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.
»Jer misli vaše nisu moje misli
i púti moji nisu vaši púti«, riječ je Gospodnja.
»Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli.«
»Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«

Iz 12,2-3.4b-4d.5-6
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.«
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.

»Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!

Objavite narodima djela njegova

razglašujte uzvišenost imena njegova!

Pjevajte Gospodinu, jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se,
stanovnici Siona,
jer je velik među vama
Svetac Izraelov!«

Bar 3,9-15

 

Čuj, Izraele, životne propise,
prisluhni da naučiš mudrost.

Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijateljâ
i zašto stariš u tuđini,
onečišćujuć' se mrtvacima,
ubrojen među one koji su u podzemlju?
Zato što si vrelo mudrosti ostavio!
Da si Božjim hodio putem,
zauvijek bi prebivao u miru.
Nauči stoga gdje je mudrost,
gdje snaga, gdje li razboritost,
pa da ujedno spoznaš
u čemu je dugovječnost i život
i gdje je svjetlost očinja i mir.
Ali tko je otkrio prebivalište mudrosti,
tko li prodro u njene riznice?

Ps 19,8-8.9-9.10-10.11-11
Savršen je zakon Gospodinov – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodinov – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodinovi – svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.


Ez 36,16-17a.18-28
Dođe mi riječ Gospodnja:

»Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima.

I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Gospodinov narod, a morade otići iz zemlje Gospodinove!’ I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.
Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: ‘Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin’ – riječ je Gospodina Boga – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.
Ps 42,3-3.5b-5b
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?

uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.

Rim 6,3-11
Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Ps 118,1-2.16b-17.22-23

 

Aleluja! Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se proslavi desnica!

Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Lk 24,1-12

 

(Mt 28, 1–10; Mk 16, 1–8; Iv 20, 1–10)
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.

Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.’« I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.
A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.