Iz 38,1-6.21-22.7-8.10-12.16-16
U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Gospodin: ‘Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.’« Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Gospodinu: »Ah, Gospodine, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i učinio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač.
Tada dođe riječ Gospodnja Izaiji: »Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Gospodin, Bog oca tvoga Davida: ‘Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u dom Gospodinov. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!’«
Izaija naloži: »Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti.« Ezekija upita: »Po kojem ću znaku prepoznati da ću uzići u dom Gospodinov?« Izaija odgovori: »Evo ti znaka od Gospodina da će učiniti što je rekao: sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag.« I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo.
»Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.

Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.
Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me,
Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,

Mt 12,1-8
(Mk 2, 23–28; Lk 6, 1–5)
U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«