Izl 12,37-42
Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece. A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu. Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina. I kad se navrši četiri stotine i trideset godina – točno onoga dana – sve čete Gospodinove iziđoše iz zemlje egipatske. Ona noć koju je Gospodin probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Gospodinu.

Ps 136,1-1.23-24.10-12.13-15

PSALAM 136 (135)

Aleluja! Hvalite Gospodina jer je dobar:
vječna je ljubav njegova!
On se spomenu nas u poniženju našem:
vječna je ljubav njegova!
Od dušmana nas naših oslobodi:
vječna je ljubav njegova!

On pobi prvorođence Egiptu:
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega:
vječna je ljubav njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom:
vječna je ljubav njegova!

On Crveno more razdvoji:
vječna je ljubav njegova!
Provede Izraela posred vodâ:
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more:
vječna je ljubav njegova!


Mt 12,14-21
A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:

Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah:
mog ljubimca, miljenika duše moje!
Stavit ću Duha svoga na njega:
naviještat će pravo narodima;
preti se neće, neće bučiti,
glas mu se neće čuti po trgovima;
trske stučene prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti –
sve dok do pobjede ne izvede pravo.
Ime njegovo nada je narodima!