2 Kr 11,1-4.9-18.20-20
Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. Bio je sakriven u domu Gospodnjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.
Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u dom Gospodnji. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. Satnici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli svećeniku Jojadi. Svećenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u domu Gospodnjem. Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedočanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: »Živio kralj!«
Kad Atalija ču viku naroda, dođe k narodu u dom Gospodnji. Pogleda bolje, kad gle, kralj, po običaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svirači; sav puk klikće od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: »Izdaja! Izdaja!« Svećenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: »Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga mačem.« Još je svećenik dodao: »Nemojte je smaknuti u domu Gospodnjem.« Staviše ruke na nju, a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše.
Tada Jojada sklopi savez između Gospodin, kralja i naroda da narod bude narod Gospodnji. Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A svećenik opet postavi straže kod doma Gospodnjeg. Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili mačem u kraljevskom dvoru.

Ps 132,11-14.17-18
Gospodin se zakle Davidu
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi savez moj čuvali
i naredbe kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka
sjedit’ na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion,
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno,
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Učinit ću da ondje za Davida rog izraste,
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane,
a na njemu će blistat’ vijenac moj.«

Mt 6,19-23
(Lk 12, 33–34)
»Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.«
(Lk 11, 34–36)
»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?«