2 Ljet 24,17-25
Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati. Judejci bijahu ostavili Gospodina, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. Slao im je Bog proroke da ih obrate k Gospodinu, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: »Ovako veli Bog: ‘Zašto kršite Gospodinove zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Gospodina, i on će vas ostaviti.’« Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Gospodnjeg doma. Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: »Gospodin neka vidi i osveti!«
Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Gospodin predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Gospodina, Boga svojih otaca.
Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. Kad su otišli od njega, ostavivši ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo. Sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.
Ps 89,4-5.29-34
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.

Ako li mu sinovi zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.


Mt 6,24-34
(Lk 16, 13)
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
(Lk 12, 22–31)
»Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?«
»Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?«
»Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«