Jr 14,17-22
»A ti im reci ovako: ‘Nek’ oči moje suze rone danju i noću,
i neka ne prestanu,
jer je strašno slomljena
djevica, kći naroda moga,
ranom neobično ljutom.
Pođem li u polje,
evo mačem pobijenih!
Vratim li se u grad,
evo od gladi iznemoglih!
Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji
i ništa ne znaju.’«
Ta zar si Judeju sasvim odbacio?
Zar ti duši omrznu Sion?
Zašto nas tako biješ
te nam više nema lijeka?
Nadasmo se miru, ali dobra nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
O Gospodine, bezbožnost svoju priznajemo,
bezakonje otaca svojih;
doista, tebi sagriješismo!
Ne odbaci nas, rad’ imena svoga,
ne sramoti prijesto slave svoje,
spomeni se i nemoj razvrći saveza svog s nama!
Zar ispraznost bezbožnika dažda daje?
Ili zar nebesa sama kiše?
Zar ne daješ ti to, Gospodine, Bože naš?
Zato se u te uzdamo,
jer ti sve to činiš.

Ps 79,8-9.11-11.13-13
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
Nek’ do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Mt 13,36-43
Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«