1 Iv 1,1-4

 

Što bijaše od početka, što smo čuli,
što smo vidjeli očima svojim,
što razmotrismo i ruke naše opipaše
o Riječi, Životu –

da, Život se očitova,
i vidjeli smo i svjedočimo,
i navješćujemo vam Život vječni,
koji bijaše kod Oca i očitova se nama –
što smo vidjeli i čuli,
navješćujemo i vama
da i vi imate zajedništvo s nama.
A naše je zajedništvo s Ocem
i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.
I to vam pišemo
da radost naša bude potpuna.

Ps 97,1-2.5-6.11-12

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,
 

Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom k’o vosak,
pred vladarom zemlje sve.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu,
slavite sveto ime njegovo!

Iv 20,1-8

 

(Mt 28, 1–8; Mk 16, 1–8; Lk 24, 1–12)
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.