Jr 3,
14-17.
10-12b.
13-13 »Vratite se, sinovi odmetnici« – riječ je Gospodnja – »jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji« – riječ je Gospodnja – »više se neće govoriti: ‘Kovčeg Gospodnjeg Saveza’ i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovno graditi. U to će se vrijeme Jeruzalem zvati ‘Prijestolje Gospodnje’; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Gospodnje, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.
Čujte, o narodi, riječ Gospodinovu, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k’o pastir stado svoje!« Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. I oni će, radosno kličući, na vis sionski
da se naužiju dobara Gospodinovih
žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.
Djevojke će se veselit’ u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit’ nakon žalosti. Jr 31,
10-12b.
13-13Čujte, o narodi, riječ Gospodinovu, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k’o pastir stado svoje!« Jer Gospodin oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. I oni će, radosno kličući, na vis sionski
da se naužiju dobara Gospodinovih
žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.
Djevojke će se veselit’ u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit’ nakon žalosti. Mt 13,
18-23 (Mk 4, 13–20; Lk 8, 11–15)»Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«