Jr 13,1-11
Ovako mi govori Gospodin: »Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umači.« I kupih pojas po riječi Gospodnjoj i opasah bokove. I dođe mi drugi put riječ Gospodnja: »Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pećine.« I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Gospodin zapovjedi. Poslije mnogo dana reče mi Gospodin: »Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ.« Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. Tada mi dođe riječ Gospodnja: »Ovako govori Gospodin: ‘Tako ću uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. Narod taj opaki koji ne sluša mojih riječi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trči za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat će kao tvoj pojas koji nije više nizašto. Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me’ – riječ je Gospodnja – ‘da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali!’«

Pnz 32,18-21
Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade,
ne sjećaš se više Boga koji te rodi!

Vidje to Gospodin i u gnjevu svojem
odbaci sinove svoje i kćeri.
Lice ću im svoje sakriti, reče,
i vidjet ću što će biti od njih.
Jer izopačeno je to koljeno,
sinovi u kojima vjernosti nema.
Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše,
razdražiše me ništavilima svojim,
i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom ništavnim,
razdražit ću ih glupim nekim narodom!

Mt 13,31-35
(Mk 4, 30–32; Lk 13, 18–19)
I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«
(Lk 13, 20–21)
I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
(Mk 4, 33–34)
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.