Sir 44,1-1.9-14
Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima.
A drugima opet nema spomena,
iščezoše kao da nikad nisu niti postojali;
sada su kao da ih nikad nije bilo,
tako i djeca njihova za njima.

Ali ovi bijahu ljudi pobožni
čija se dobra djela ne zaboravljaju;
u potomcima njihovim ostade bogata baština
što je oni namriješe.
Djeca im se vjerno drže zavjetâ,
i potomstvo njihovo, zbog njih;
dovijeka njihova loza ostaje
i ne briše se dika njihova;
u miru počivaju tijela njihova
i ime živi za sva pokoljenja;

Ps 149,1-6a.9b-9b

 

Aleluja!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
i u zboru svetih hvalu njegovu!

Nek’ se raduje Izrael Stvoritelju svojem!
Kralju svom neka klikću sinovi Siona!
Neka u kolu hvale ime njegovo,
bubnjem i citarom neka ga slave!

Jer Gospodin ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne!
Neka se sveti raduju u slavi,
neka kliču s ležaja svojih!

Nek’ im pohvale Božje budu na ustima,

nek’ bude na čast svim pobožnicima njegovim!  

Mk 11,11-25
I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
(Mt 21, 18–19)
Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.
(Mt 21, 12–17; Lk 19, 45–48; Iv 2, 13–22)
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«
Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
(Mt 21, 20–22)
Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«
Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.«