Jr 7,1-11
Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: »Stani pred vrata doma Gospodnja, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Gospodinovu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodinu. Ovako govori Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu. Ne uzdajte se u lažne riječi: ‘Svetište Gospodnje! Svetište Gospodnje! Svetište Gospodnje!’ Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću – boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi! Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete, a onda da dolazite i stojite preda mnom u domu ovome koji nosi moje ime i govorite: ‘Spašeni smo!’ i da nakon toga opet činite nedjela i opačine? Zar je dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim’« – riječ je Gospodnja.

Ps 84,3-6a.8a-8a.11-11
Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodinovim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

Blažen komu je pomoć u tebi

 

Snaga im raste od časa do časa

 

Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.


Mt 13,24-30
Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«