Izl 32,7-14
»Požuri se dolje!« – progovori Gospodin Mojsiju. »Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: ‘Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim«, reče dalje Gospodin Mojsiju, »da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.«
Mojsije pak zapomagao pred Gospodinom, Bogom svojim, i govorio: »O Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Zašto bi Egipćani morali reći: ‘U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ‘Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.’« I Gospodin odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.

Ps 106,19-23
Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku od zlata slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.

Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.

Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.


Iv 5,31-47
»Ako ja svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo moje nije istinito.
Drugi svjedoči za mene
i znam:
istinito je svjedočanstvo
kojim on svjedoči za mene.
Vi ste poslali k Ivanu
i on je posvjedočio za istinu.
Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka,
već govorim to da se vi spasite.
On bijaše svjetiljka
što gori i svijetli,
a vi se htjedoste samo za čas
naslađivati njegovom svjetlosti.
Ali ja imam svjedočanstvo
veće od Ivanova:
djela koja mi je dao izvršiti Otac,
upravo ta djela koja činim,
svjedoče za mene
– da me poslao Otac.
Pa i Otac koji me posla
sam je svjedočio za mene.
Niti ste glasa njegova ikada čuli
niti ste lica njegova ikada vidjeli,
a ni riječ njegova ne prebiva u vama
jer ne vjerujete
onomu kojega on posla.
Vi istražujete Pisma
jer mislite po njima imati život vječni.
I ona svjedoče za mene,
a vi ipak nećete da dođete k meni
da život imate.
Slave od ljudi ne tražim,
ali vas dobro upoznah:
ljubavi Božje nemate u sebi.
Ja sam došao u ime Oca svoga
i vi me ne primate.
Dođe li tko drugi u svoje ime,
njega ćete primiti.
Ta kako biste vi vjerovali
kad tražite slavu jedni od drugih,
a slave od Boga jedinoga ne tražite!
Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu.
Vaš je tužitelj Mojsije
u koga se uzdate.
Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju,
i meni biste vjerovali:
ta o meni je on pisao.
Ali ako njegovim pismima ne vjerujete,
kako da mojim riječima vjerujete?«