Sveti Benjamin, đakon mjesta Ergol u Perziji, ubraja se među mučenike ubijene u Perziji za vrijeme za vrijeme duga progona kršćana koji je započeo pod vladavinom Jezdegerda I., a završio pod onom Bahram-Gora. Sveti se Benjamir nije umarao propovijedati istie vjere niti pod vladavinom Bahrom-Gora pa je doživio mučeništvo tako što su mu u usta ugurali i pod nokte zabili tanke, šiljate komadiće drva. Mučeništvo je podnio oko 420. - svakako u prve dvije vladavine Bahram - Gora, jer je ovoga 422. pobijedio Teodozije II., koji je potom, kao uvjet za postizanje mira, postavio slobodu vjeroispovjesti perzijskim kršćanima.
Sveto pismo Staroga zavjeta poznaje 4 velika i 12 malih proroka. U male proroke ubrajamo i Amosa, čiji blagdan istočnogrčka Crkva slavi 15. lipnja, a zapadna na ovaj dan. Njegov se navodni grob u Tekoi pokazivao hodočasnicima sve tamo do 12. stoljeća.
Ime Amos u hebrejskom znači nosilac. Prorok je to i bio: nosilac jedne velike Božje poruke.
Vrlo škrte biografske podatke o proroku Amosu crpimo iz njegove knjige. Rođen je u 8. stoljeću prije Krista u Tekoi, u Judeji, seocu oko 8 kilometara jugoistočno od Betlehema. Bio je pastir sve dok ga Božji glas nije izvukao od stada i postavio na pozornicu javnog života u Judeji. Njegov siromašni život razvio je u njemu smisao za Božju veličinu, za Njegovo gospodstvo nad svijetom. Prožet dubokom sviješću o Bogu prorok je postao Njegov glasnik, koji govori glasno, slobodno, s ponosom, jezikom punim energije.
Knjiga proroka Amosa sadrži u sebi čudesnu suvremenost, osobito u onim dijelovima u kojima šiba na bogoslužje koje se svelo na puku vanjštinu, bez sadržaja i duha. Prorok udara na lažnu sigurnost u vlastiti stav pred Bogom. Vrlo su suvremene i njegove socijalne misli. On je branitelj siromašnih i potlačenih.