Svetac Naučitelj Biskup
Izidor je rođen u VI. stoljeću, u Španjolskoj, doslovno u porodici svetaca. Dvojica od njegove braće, Leander i Fulgencius i jedna od sestara, Florentina, štuju se u Španjolskoj kao sveci. To je također i obitelj vođa i jakih umova. Leander i Fulgencius su bili biskupi, a Florentina predstojnica samostana.
To, ipak, nije činilo život lakšim Izidoru. Naprotiv, Leander koji je na mnogo načina bio svet, svojim ponašanjem prema mlađem bratu je i u tadašnje vrijeme često znao začuditi mnoge. Leander, koji je bio mnogo stariji od Izidora, preuzeo je pedagoški sustav koji je uključivao silu i česta kažnjavanja, pri obrazovanju svog brata. Znamo iz kasnijih dostignuća Izidora da je bio inteligentan i veoma vrijedan, tako da je teško shvatiti zašto je Leander koristio radije silu nego strpljenje prilikom obrazovanja Izidora.
Jednoga dana, mladi Izidor to više nije mogao izdržati. Frustriran svojom nemogućnošću da uči toliko brzo koliko to njegov brat želi, ali i bratovljevim tretmanom, pobjegao je. No, iako je uspio pobjeći od bratovljeve ruke i riječi, nije mogao pobjeći od osjećaja vlastitog neuspjeha i odbačanosti. Kada je konačno bio vani, vanjski svijet mu je privukao pažnju. Primijetio je kako kapljice vode padaju na jednu stijenu nedaleko od mjesta gdje je sjedio. Kapljice su padale jedna za drugom, uporno. Nisu imale neku vidljivu snagu u sebi i činilo se da nemaju nikakav učinak na stijeni, ali ipak, vidio je da su tokom vremena kapljice udubile jamicu u stijeni.
Izidor je shvatio da ako nastavi sa studijem, njegovi, na prvi pogled mali napori, dovest će do velike nagrade. Također, nadao se da će njegovi napori oboriti i stijenu srca njegova brata.
Kada se vratio kući, ipak, njegov brat ga je u ljutnji zatvorio u ćeliju (vjerojatno samostansku) da završi svoje učenje, ne vjerujući da će više bježati.
Između njih je ipak morala postojati bratska ljubav ili je Izidor bio sposoban na velika opraštanja, jer će kasnije raditi rame uz rame sa svojim bratom, a nakon Leanderove smrti, Izidor je čak i završio projekte koje je Leander započeo, uključujući misal i brevijar.
Izidor je bio sposoban razlikovati nasilnički način kako je on sam podučavan od užitka učenja. Kada je bježao od brata nije bježao i od učenja, već je obrazovanje prigrlio i učinio ga je svojim životnim dijelom. Izidor je nadrastao svoju prošlost i postao je poznat kao najveći učitelj Španjolske.
Njegova ljubav prema učenju dopridonijela je da se Izidor pozabavi osnivanjem seminariuma u svakoj biskupiji u Španjolskoj. On nije ograničavao svoje studije, pa tako nije ni druge ograničavao. Na jedinstven način, pobrinuo se da se proučavaju sve grane znanosti, uključujući umjetnost i medicinu, u seminariumima.
Njegova enciklopedija znanja, Etimologije, bila je popularni udžbenik 9. stoljeća. Sastavio je također gramatike, knjige iz astronomije, zemljopisa, povijesti, biografije kao i teološke knjige. Kada su Arapi donijeli studije Aristotela nazad u Europu, to nije bilo ništa novo za Španjolsku, jer je Izidorov otvoreni um već predstavio Aristotela tamošnjim studentima.
Kao biskup Sevilje, kroz 37. godina, naslijedivši Leandera, načinio je model primijernog upravljanja u Europi. Pod njegovom upravom, i vjerojatno, sjećajući se tiranije brata, odbacio je autokratsko odlučivanje i organizirao je sinode gdje se raspravljalo o upravljanju Španjolskom Crkvom.
Uvijek pokušavajući savladati stijenu kapljicama vode, pomogao je obraćenju barbarskih Vizigota iz arijanizma u kršćanstvo.
Živio je skoro 80. godina. I dok je umirao njegova kuća je bila puna siromaha kojima je pomagao. Jedno od njegovih posljednjih djela je da je razdijelio svu svoju imovinu siromašnima.
Kada je 636.g. umro, ovaj Crkveni naučitelj, je učinio više nego što se njegov brat ikada nadao. Svijetlo njegovih studija zapalilo je plamen u Španjolskim umovima, koji je držao Mračna vremena barbarstva daleko od Španjolske. Ali, veći i od njegovog uma bio je genij njegovog srca koji je učinio da vidi, preko odbačenosti i obeshrabrenja, radost i mogućnosti.