Bar 4,
5-12.
27-29IV. PLAČ I NADA JERUZALEMA
Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov! Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izručeni neprijateljima; Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujući zlodusima, a ne Bogu. Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem – majku koja vas je othranila. Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: »Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod. Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruči Vječni sinove i kćeri. S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze. Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg zakona. Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti. Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom. Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost. Ps 69,
33-37Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih. Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče. Jer Bog će spasiti Sion
– on će sagradit’ gradove Judine –
tu će oni stanovat’, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.