Hoš 2,16-16.17b-18.21-22
»Stoga ću je, evo, primamiti,
odvesti je u pustinju
i njenu progovorit’ srcu.

Ondje će mi odgovarat’ ona kao u
dane svoje mladosti,
kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.

Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu,
u nježnosti i u ljubavi;
zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Gospodina.

Ps 145,2-9

Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja
i silu tvoju navješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva
i čudesa tvoja objavljuju.

Kazuju strahovitu silu djela tvojih,
veličinu tvoju pripovijedaju.

Razglašuju spomen velike dobrote tvoje
i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je Gospodin i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Mt 9,18-26
(Mk 5, 21–43; Lk 8, 40–56)
Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«
Isus usta te s učenicima pođe za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa.
I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu.
A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bî uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.