Dn 7,
9-10.
13-14 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti. Ps 97,
1-2.
5-6.
9-9Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
Pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.
Brda se tope pred Gospodinom k’o vosak,
pred vladarom zemlje sve. Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu. Jer ti si, o Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima. Lk 9,
28b-36