Iz 50,
4-9a Gospod Gospodin dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Gospodin uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Gospodin pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k’o kremen, i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek’ mi se približi! Gle, Gospod mi Gospodin pomaže,
tko će me osuditi?
Ps 69,
8-10.
21b-21c.
22-22.
31-31.
33-34Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice. Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. Čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše. Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom. Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih. Mt 26,
14-25 (Mk 14, 10–11; Lk 22, 3–6)Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu
odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.
(Mk 14, 12–21; Lk 22, 7–14. 21–23; Iv 13, 21–30)Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«