1 Iv 4,11-18
Ljubljeni,
ako je Bog tako ljubio nas,
i mi smo dužni ljubiti jedni druge.
Boga nitko nikada ne vidje.
Ako ljubimo jedni druge,
Bog ostaje u nama,
i ljubav je njegova u nama savršena.
Po ovom znamo da ostajemo u njemu
i on u nama:
od Duha nam je svoga dao.
I mi smo vidjeli i svjedočimo
da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.
Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji,
Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
U ovom je savršenstvo
naše uzajamne ljubavi:
imamo pouzdanje na Sudnji dan
jer kakav je on,
takvi smo i mi u ovom svijetu.
Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi.

Ps 72,1-2.12-13

 Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.

Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:

Mk 6,45-52
(Mt 14, 22–33; Iv 6, 16–21)
On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.