Jr 30,1-2.12-15.18-22
Riječ koju Gospodin upravi Jeremiji: Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: »Upiši u knjigu sve ove riječi koje ti govorim. Uistinu, ovako govori Gospodin:
»Neiscjeljiva je rana tvoja,
neprebolan polom tvoj.
Nema lijeka rani tvojoj
i nikako da zaraste.
Zaboraviše te svi ljubavnici,
više za te i ne pitaju!
Jer po tebi ja udarih
k’o što udara neprijatelj,
kaznom krutom za bezakonje
i za mnoge grijehe tvoje.
Zašto kukaš zbog rane svoje?
Zar je neizlječiva tvoja bol?
Zbog mnoštva bezakonja
i grijeha silnih tvojih
to ti učinih.
Ovako govori Gospodin:
»Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih,
smilovat ću se na stanove njegove:
na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan,
i dvori će stajati na starome mjestu.
Iz njih će se čuti hvalospjev,
i glasovi radosni.
Umnožit ću ih
i više im se neće smanjiti broj,
ugled ću im dati
i više ih neće prezirati.
Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć,
zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati,
a kaznit ću sve njihove ugnjetače.
Glavar njihov iz njih će niknuti,
vladar njihov iz njih će izaći.
Pustit ću ga k sebi da mi se približi –
jer tko da se usudi sâm preda me!« –
riječ je Gospodnja.
»I vi ćete biti moj narod,
a ja vaš Bog.«

Ps 102,16-21.29-29.22-23
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.

Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje
i njegova hvala u Jeruzalemu
kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Gospodinu.


Mt 15,1-2.10-14
(Mk 7, 1–23)
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: »Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju rukû prije jela!« Tada dozove mnoštvo i reče: »Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje.«
Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: »Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?« On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.«