Tob 2,
10-23Nisam znao da je u zidu bila ptičica. I kako mi oči bijahu otvorene, padoše mi tople ptičje izmetine u oči i od toga oslijepi.
Gospodin dopusti da ga snađe to iskušenje, kako bi potomstvo imalo primjer strpljivosti kakva bijaše u svetoga Joba. Jer, kako se od djetinjstva uvijek bojao Boga te čuvao njegove zapovijedi, ne reče žalne riječi na Boga što je udaren sljepoćom; osta postojan u strahu Božjem, hvaleći Boga sve dane života svoga. I kao što se ono Jobu rugahu kraljevi, tako rodbina i suplemenjaci ismjehivahu njega i njegov život: »Gdje li ti je nada radi koje si davao milostinju i obavljao ukope!« A Tobija ih prekoravaše: »Ne zborite tako! Ta sinovi smo svetaca te iščekujemo onaj život kojim će Bog obdariti one što mu se nikad ne iznevjere.«
Moja je žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala. Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga dana mjeseca distrosa dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare. Kad ga dovede, jare poče večati. Upitah ženu: »Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno.«
Razgnjevi se žena na to pa će mu: »Očito, zaludu ti nada; sada na vidjelo izađoše tvoje milostinje!« Tima ga je i takvim riječima grdila.
Ps 112,
1-2.
7b-8.
9-9
Aleluja!
Blago čovjeku koji se boji Gospodina
i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
Stalno je njegovo srce uzdajuć’ se u Gospodina.
On prosipa, daje sirotinji:pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.
Mk 12,
13-17 (Mt 22, 15–22; Lk 20, 20–26)I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Caru podajte carevo, a Bogu Božje!« I divili su mu se.