1 Kr 18,
20-39 Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i reče: »Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospodin Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.« A narod mu nije ništa odgovorio. Ilija nastavi: »Ja sam još jedini ostao kao prorok Gospodinov, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Gospodnje: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.« Sav narod odgovori: »Dobro!«
Potom reče Ilija prorocima Baalovim: »Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.«
Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: »O Baale, usliši nas!« Ali nije bilo ni glasa ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili.
U podne im se Ilija naruga i reče: »Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!« A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.
Tada Ilija reče svemu narodu: »Priđite k meni!« I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Gospodnji koji bijaše srušen. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: »Izrael će biti ime tvoje!« I sagradi od toga kamenja žrtvenik imenu Gospodnjem i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. Tada reče: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!« Učiniše tako. Zapovjedi im: »Ponovite«, i oni ponoviše. Tada reče: »Učinite i treći put.« Oni tako i treći put. Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom.
Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Gospodine, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. Usliši me, Gospodine; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Gospodin, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.«
I oganj Gospodnji pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Gospodin je Bog! Gospodin je Bog!«
Ps 16,
1-2.
4-5.
8-8.
11-11
Miktam.
Davidov. Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanicâ nalijevat’ neću,
ime im spominjat’ neću usnama. Gospodin mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu. Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti. Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno. Mt 5,
17-19 »Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«