Post 15,
5-12.
17-18Izvede ga van i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Abram povjerova Gospodinu, i on mu to uračuna u pravednost.
Tada mu on reče: »Ja sam Gospodin koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« A on odvrati: »Gospodine moj, Bože, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.« Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši:
»Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: Ps 27,
1-1.
7-9.
13-14
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga
pred kime da strepim?
Slušaj, o Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj! Fil 3,
17-17Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama.
Fil 4,
1-1Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.
Lk 9,
28-36
I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka:
»Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.