2 Sam 7,
4-5.
12-14.
16-16Ali još iste noći dođe Natanu ova Gospodnja riječ:
»Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin:
‘Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam?
I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.
Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.
: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.
Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Ps 89,
2-5.
27-29O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju: »Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome: tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.« On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’ A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran. Rim 4,
13-13.
16-18.
22-22 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas – kao što je pisano:
Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane
ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno:
Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato
mu se i uračuna u pravednost. Mt 1,
16-16.
18-21.
24-24Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
(Lk 2, 1–7)A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.