Tob 3,1-11.24-25
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:
»Pravedan si, Gospode,
sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina:
ti si sudac svijeta.
Spomeni me se i pogledaj na me:
ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha
ni zbog prijestupa otaca mojih,
koji su griješili pred tobom.
Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje
te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti
i poruzi među svim narodima
među koje si nas razasuo.
Pravedni su tvoji sudovi
zbog grijeha što ih činih ja i moji oci,
jer se nismo držali tvojih zapovijedi,
nismo u istini hodili pred tobom.
Sad postupaj sa mnom po svojoj volji,
odluči se da prihvatiš moj duh,
da umrem i postanem zemlja.
Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti
i slušati lažne prijekore
i gorčinu u duši kupiti.
Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore
pa da odem u prostore vječne:
ne odvrći lica svoga od mene.«
Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga što je sedam muževa, za koje Sara bijaše pošla, pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: »Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!«

Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: »Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.«

Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Boga višnjega.I bi poslan Rafael, anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi:

njih kojih se molitve istovremeno vinuše pred lice Gospodnje.

Ps 25,2-9

 K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju,
u tebe se uzdam, Bože moj:
ne daj da se postidim,
da se ne vesele nada mnom dušmani!

 Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće:
postidjet će se koji se lako iznevjere.

Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!

Istinom me svojom vodi i pouči me,

Jer ti si Bog, moj Spasitelj:

u tebe se pouzdajem svagda.
 

 Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.

 Ne spominji se grijehâ moje mladosti ni prijestupâ,

Spomeni me se po svojoj ljubavi –
 

radi dobrote svoje, o Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.

On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Mk 12,18-27
(Mt 22, 23–33; Lk 20, 27–40)
Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Sedmorica braće bijahu. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«