Djevica i mučenica

Agneza (grč. hagne: čist, nevin; lat. agnus: janje) je prema predaji bila Rimljanka plemenita roda. Krštenje je primila u ranoj dječjoj dobi. Kao djevojčica od 13 godina podnijela je mučeništvo za vrijeme cara Valerijana 258./259., ili Dioklecijana 304. godine. Već u 4. stoljeću rašireno je njezino štovanje. Najstarije liturgijske knjige spominju njezino ime u misnom kanonu. Tijekom vremena mnoge legende su ukrasile njezin život. Najraniji umjetnički prikazi Agnezu prikazuju bez ikakvih ikonografskih atributa. Takav lik nalazimo na mramornom oltaru njezine crkve u Rimu izvan zidina. Kasnije uz nju nalazimo i janje prikazano kao simbol Isusa Krista. U pratnji janjeta ona se ukazala svojim roditeljima 8 dana poslije svoje smrti. Umjetnici je prikazuju kao lijepu i mladu djevojku s bujnom dugom kosom koja skriva njezino golo tijelo. Njezini mučitelji su je htjeli izvrgnuti sramu skidajući joj odjeću. Agneza je molila Boga da joj tijelo ostane netaknuto za Krista. Prema jednoj legendi tada joj je kosa narasla, a s neba je dobila bijelu, sjajnu haljinu. Bog ju je očuvao neozlijeđenu i kad su je mučitelji bacili u oganj. Na koncu joj je jedan od vojnika odrubio glavu mačem i to oruđe njezine smrti je na slikama. U ruci redovito ima palmu kao sveopći znak pobjede i mučeništva.

Konstancija, kći kralja Konstantina, dala je izgraditi veliku baziliku na Agnezinu grobu u Via Notnentani u Rimu. Običaj je na svetičin spomendan blagosloviti dva janjeta koja se predaju sestrama benediktinkama kod rimske crkve svete Cecilije. Sestre hrane janjce do Velikoga petka. Tada se oba na uspomenu uskrsnog Jaganjca zakolju. Od vune tih žrtvovanih janjića sestre tkaju nadbiskupske palije. Palij je bijela vrpca sa 6 utkanih križića, znak nadbiskupske vlasti. Njih blagoslivlja papa na blagdan apostola Petra i Pavla, zatim se u brončanoj i pozlaćenoj škrinji stave na grob sv. Petra. Podijele se novoimenovanim nadbiskupima ili patrijarsima. Sveta Agneza je zaštitnica djevojačke nevinosti i vrtlara.