Heb 6,10-20
Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.
Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom da bismo po dva nepromjenljiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.

Ps 111,1-2.4-5.9-9.10-10

Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim
u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.

Silna su djela Gospodnja,
nek’ razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

Čudesima svojim spomen postavi,
blag je Gospodin i milosrdan.

Hranu dade štovateljima svojim,
dovijeka se sjeća svoga saveza.

On posla spasenje svom narodu,
Savez svoj postavi zauvijek:

Početak mudrosti strah Gospodnji!

Mudro čine koji ga poštuju.

sveto je i časno ime njegovo!
Slava njegova ostaje dovijeka

Mk 2,23-28
(Mt 12, 1–8; Lk 6, 1–5)
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«