Job 38,1-1.8-11

Nato Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:

Tko li zatvori more vratnicama
kad je navrlo iz krila majčina;
kad ga oblakom k’o haljom odjenuh
i k’o pelenam’ ovih maglom gustom;
kad sam njegovu odredio među,
vrata stavio sa prijevornicama?
Dotle, ne dalje, rekao sam njemu,
tu nek’ se lomi ponos tvog valovlja!


Ps 107,23-26.28-31
Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

2 Kor 5,14-17
Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;

 i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.

 

Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!
Mk 4,35-41

Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!«

Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«