2 Kr 19,9-11.14-21.31-35.36-36
Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: »Evo, izašao je da se bori protiv tebe.«
Tada Sanherib ponovno uputi poslanike da kažu Ezekiji: »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u dom Gospodnji i razvi ga ondje pred Gospodinom. I pomoli se Ezekija Gospodinu ovako: »Gospodine, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
Prikloni uho, Gospodine, i počuj,
otvori oči, Gospodine, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
Istina je, o Gospodine, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. Ali sada, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Gospodin, Bog jedini.«
Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.’
Evo riječi što je Gospodin objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se
djevica, kći sionska;
za tobom maše glavom
kći jeruzalemska.
Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,
Sačuvani s gore Siona.
Sve će to učinit’ ljubomora Gospodnja!

Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom:
‘U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući’ – Gospodnja je riječ.
‘Grad ću ovaj štitit’, spasiti ga,
sebe radi i rad’ sluge svoga Davida.’«
Te iste noći iziđe anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
Ps 48,2-4.10-11
Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.

Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred hrama tvojega.

Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
neka se raduje brdo sionsko!

Mt 7,6-6.12-14
»Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.«
»Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«
(Lk 13, 24)
»Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«