2 Kr 24,8-17
Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. On je činio što je zlo u očima Gospodnjim, sve kao što je činio i njegov otac.
U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga – osme godine svoga kraljevanja. On je odnio sve iz riznice doma Gospodnjeg i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za svetište Gospodnje. Tako se ispunila riječ Gospodnja. Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.

Ps 79,1-5.8-9

PSALAM 79 (78)

Psalam.
Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

Krv im k’o vodu prolijevahu oko Jeruzalema
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

Mt 7,21-29
(Lk 13, 25–27)
»Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’«
(Lk 6, 47–49)
»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«
»Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
Kad Isus završi te svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.