Hoš 14,
2-10
Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome,
jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.
Uzmite sa sobom riječi i Gospodinu se vratite. Recite mu: »Skini s nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. Asirac nas neće izbavljati i nećemo konje više jahati niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: ‘Bože naš!’ – jer u tebe sirota milost nalazi.« Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit’ što će steći ime vina helbonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.
Tko je mudar neka shvati ovo,
i čovjek razuman neka spozna!
Jer pravi su putovi Gospodinovi:
pravednici hode po njima,
grešnici na njima posrću.
Ps 81,
7-9.
10-11.
14-14.
17-17 »Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih;
iz gromovna oblaka odgovorih tebi,
iskušah te kod vodâ meripskih. Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:
o, da me poslušaš, Izraele! Nek’ ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem! Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta
otvori svoja usta da ih napunim!«
O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio, A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.«