2 Kr 25,1-12
Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevim vrtom – Kaldejci bijahu opkolili grad – i krenuše putem prema Arabi. Kaldejske čete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. Sidkijine sinove pokla pred njegovim očima, Sidkiji iskopa oči, okova ga verigama i odvede u Babilon.
Sedmoga dana petoga mjeseca – devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog – uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i časnik babilonskog kralja. On zapali dom Gospodnji, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu. Kaldejske čete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem.
Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare.

Ps 137,1-6

 

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;

o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada naši tamničari
zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodinovu pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek’ se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!


Mt 8,1-4

 

(Mk 1, 40–45; Lk 5, 12–16)
Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.

I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«