Rim 10,9-18
Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano:
Kako li su ljupke noge
onih koji donose blagovijest dobra.

Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače!
Po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.


Ps 19,2-5
Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,

al’ po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta sežu.
 

Mt 4,18-22
(Mk 1, 16–20; Lk 5, 1–11; Iv 1, 35–42)
Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.