Tob 11,5-17

Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. Izdaleka ga opazi pa reče Tobitu: »Evo, vraća se sin tvoj i čovjek koji ga pratio.«
A Rafael reče Tobiji: »Znam da će otac tvoj otvoriti oči. Ribljom žuči namaži njegove oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti.«
Dotle se Ana, potrčavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reče mu: »Opet te vidim, sine moj! Od ovoga časa mogu mirno umrijeti!« Nato oboje zaplakaše.
Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: »Hrabro, oče moj!« Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:
»Blagoslovljen da si, Bože,
blagoslovljeno tvoje ime uvijeke
i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli!
Jer si me udario pa se smilovao na me:
evo gledam svoga sina Tobiju!«
Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.
Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe ususret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.
Kada Tobit dođe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreći joj:
»Dobro došla, kćeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!«

Ps 146,1b-2.6c-7.7c-8.9-10

Hvali, dušo moja, Gospodina!

Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

On ostaje vjeran dovijeka,

potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
 
Gospodin oslobađa sužnje,
 

Gospodin oslobađa sužnje,
 

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Aleluja!

Mk 12,35-37

(Mt 22, 41–46; Lk 20, 41–44)
A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome:
Reče Gospod Gospodinu mojemu:
‘Sjedi mi zdesna
dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!’

Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?«
(Mt 23, 1–36; Lk 20, 45–47)
Silan ga je svijet s užitkom slušao.